Ta žena što nisam ni tebi, ni sebi Ta prelepa slika pred svetom- Ne postoji Da imam dva lica Za čoveka mog i za krivca što dođe sa cvetom- Ta maska ne stoji Život me boli, život me voli Al' se ne ponavlja Lepo mi stoji Da noći plaćam dugove Da zori biram kumove Zbog koga ja da sakrivam Svoju lepotu? Lepo mi stoji Da cvetam, a da ne sadim Da trošim što ne zaradim Da sebi budem dovoljna Za promenu, bar jednom u životu Lepo mi stoji Taj osmeh što glumim Taj pogled u komi K'o staklo u ruci se lome opravdanja Kad skinem sa lica Tu šminku begunca Pa mrzim taj prokleti odraz pokajanja