Prosao sam tugu davno I pitam se: Sta mi je ostalo Jer danas sve mi je ravno I sve u meni pomalo je zaspalo. Cak I moja naivna nadanja, Da postoji noje, Pa kad prodjem sva stradanja, On ce doci po mene I moje. Sam u mesec lajem Ko usamljeni vukovi. I nikome nista ne dajem, Proganjaju me proslosti zvukovi. Pa se setim "malih vecnosti" I tome se divim. Ne marim o buducnosti I tada zbilja zacas zazivim. Ne mislim, sretan sam Da postoji neko. Ali sakriven I da se cuva negde daleko. Ne mislim, sretan sam Da postoji neko. Ali sakriven I da se cuva Kada trazim ono Sto mora biti nadjeno, Uvek zazvoni zvono: Ma sve je bilo na njoj gradjeno! Pa se setim "malih vecnosti" I tome se divim. Ne marim o buducnosti I tada stvarno zacas zazivim. Ne mislim, sretan sam Da postoji neko. Ali sakriven I da se euva od mene daleko. Ne mislim, sretan sam Da postoji neko. Ali sakriven I da se cuva