U modroj zori

U modroj zori u mirisima tijela ona je do mene na mojim rukama spi,
Pod nas se prostrla postelja bijela u zraku nad nama igraju njezini sni,
Udahne glasno i naglo se prene ruke mi stavi na dlan ,
Primakne glavu još bliže uz mene, i opet klone u san, jutarnji san, ljubavni san.

A vrijeme teæe i ja moram poæi, lagano ustajem ne želim buditi nju,
Zadnji put gledam usnule oèi možda je susretnem u nekom buduæem snu.
U snu se okreæe usne mi nudi, poljubac jedan za kraj,
Zamolim sunce da je ne budi neka obuzda svoj sjaj
Dolazi kraj, dolazi kraj.

A ja sam želio da budem sa njom, da zavirim malo u njezine sne,
Da zauvjek zaspem, da je zauvjek ljubim i da nikad ne odem od nje.