Obescascen (Perun)

Tih je bio zveket starih plugova
Sto orase zemlju njegovu smrtnu
Gromoglasan je poj bogova
Nad njegovu raku nesretnu

Jer nema njihovog boga nit' svjetla
Sjeverni Mjesec odaje svoj kljuc
Za prolaz prvih, drevnih bozanstava
Tamo, iza zvijezde Danice, usud.

Odlazi sa ovoga svijeta sam
Poput vuka okoncanog u tmini
Lice ne odaje nista doli vjecni san
Uzaludnu molitvu sapucu ljudi

Usud koji tek pocinje postojati
Onog trena kada Ona prodje kosom
Umire zadnji covjek u agoniji
Grob mu obavijen jutarnjom rosom

Posljednje jutro ovog postojanja
Krajnji biva na sud Njezin odveden
Trula ljudska dusa, puna nadanja
Svjetlost otkrije da je obescascen

Odlazi sa ovoga svijeta sam
Poput vuka okoncanog u tmini
Lice ne odaje nista doli vjecni san
Uzaludnu molitvu sapucu ljudi

Cista je i jaka volja Peruna-boga
Sto zrtvu ucini za naroda svoga