Ja sam okorjelo ðubre

Osjećaja nemam, srce mi je nalik stijeni
Na licu mi vidiš osmijeh podli, pokvareni
Moja je osobnost kao kanta za smeće
Gnjida kao ja rijetko gdje se sreće

Ja sam okorjelo đubre

Od mene nema veće prodane duše
Ja se uvijek okrećem onako kako vjetar puše
Prije će klokan postati kobra
Nego se naći u meni iti malo dobra

Ja sam okorjelo đubre

Đubre ja sam, pokvaren sam, pravi sam gad
Ne volim miris, obožavam smrad!

[Ilija]

Ja sam nezdrav momak
Ime mi je Ilija
Moja opsesija
je nekrofilija

Volim ispod sebe
Tijela što se mrve
I zubima čupkat
Iz lešina crve

Kada prođem kraj groblja
i osjetim smrad
Mene odmah uhvati
seksualna glad

Meni su neživa tijela milija (ILIJA ILIJA)
Moja strast je nekrofilija (ILIJA ILIJA)

Neki ljudi kažu
Da strast mi je glupa
Al di god da zabodem
Uvik ima rupa

Di god da ga stavim
Svugdi mi je šuplje
Al ja najviše volim
Ravno u očne duplje

Jer ja ne volim miris živog mesa
Privlače me samo raspadnuta tjelesa

Svako živo biće
Za mene je štraca
Najbolje se osjećam
Dok guzim mrtvaca