"Svako stoji sam
U srcu svijeta
Proboden jednom zrakom sunca
I vecer je vec tu."

Ja nisam proslost, ja nisam ni buducnost
Ja sam mir i tuga zamagljenog pogleda
Plavi na obzoru dim.

Ja se ne smijem, ja ni ne placem
Ja ne postojim u sjenci rascvjetalih bagrema
Spreman na zaborav.

Sumorne ceste iz klupka raspletene vode me
Vode me niotkuda, nikuda
Kroz mracni smijeh ponora.

Prozirno lice odaje premorenog ratnika
Sto pozdrav nosi bakljom obasjan
Sa Bardo ravni.

Dolazim kao sapat